Komemoracija će biti održana sutra u prostorijama Bosanskog narodnog pozorišta Zenica u 11 sati, a dženaza će se obaviti, također, sutra nakon džuma namaza na groblju Crikvenica.

O Harisu Burini van scene i radu sa njim na sceni smo razgovarali sa bh. glumcem Adnanom Haskovićem.

"Haris je bio jedan otvoren i druželjubiv čovjek, koji zaista nije imao predrasudu i svima je pristupao otvorenog srca i uma, te je zaista uvijek bilo lijepo u njegovom društvu i uvijek se trudio da ugodi drugima i da ih zasmijava. Iako je posjedovao veliki glumački talenat, te je napravio veliki uspjeh, ne samo u našoj zemlji, nego i u bivšoj nam zemlji, ali i u Francuskoj, nije nikada ništa od toga isticao, a možda je iz ove perspektive i trebao jer nažalost živimo u nekom društvu gdje se najmanje cijeni ta neka skromnost i spontanost. Meni je drago da je on bio takav, te se i sam trudim da budem takav, ali nažalost nekada društvo podrazumijeva te ljude i kao da umanjuje njihove uspjehe i dostignuća, upravo iz toga razloga što su oni neposredni i otvoreni, a svaki vrhunski umjetnik bi trebao da bude takav, jer sve vrste umjetnosti su tu da bi oplemenile", kazao je Hasković.

Dodao je da muzičari imaju instrumente, ali da glumci imaju sebe kao instrument. 

"Nekako bi bilo ironično da glumac ne živi tu plemenitost i da on ne odiše i ne zrači tom plemenitošću, jer upravo takve poruke umjetnost treba da šalje i da oplemenjuje i popravlja svijet na bolje i svakog čovjeka u publici bar malo da popravi. Haris je zaista bio jedan poseban čovjek i svima drag. Ja sam puno mlađi kolega, ja se sjećam, Haris je dok sam ja studirao na akademiji znao doći radeći neke projekte, te je bio vrlo otvoren da okupi oko sebe studente glume i da čuje njihove priče, da nesebično podijeli savjet, koji je nekome ko je tek došao na akademiju bez ikakvog iskustva i neznanja šta nas čeka sutra na tom tržištu rada, zaista značio. Tako da, mogu reći da je Haris zaista ostavio veliki trag i to ne samo glumački, već i ljudski", priča nam Hasković.

Dalje navodi da je sa Harisom igrao zajedno na filmu "Sevdah za Karima", te da je to bilo za njega predivno iskustvo.

"Zatim smo igrali u dvije serije, a trebali smo jednom da igramo i u teatru, ali se to, nažalost, nije desilo zbog nekih njegovih obaveza. Sa njim je uvijek bila jedna potpuna rasterećenost, nije nikada bio sklon filozofiranju u smislu da je uvijek gledao pragmatično na posao. Neko je napisao prelijep komentar poredeći ga sa Al Paćinom i zaista je on bio takav neposredan. Kada bi ušao u kadar, bio je prirodan bez 'vještačkih pomagala' u smislu da ima tendenciju da od života napravi nešto više nego što je taj život. On je preslikavao život na filmskom platnu kakav jeste i to je najbolji put kada govorimo o filmskoj umjetnosti, te je upravo iz toga razloga bio autentičan, upečatljiv i svoj. Toliko je bio nesebičan u pružanju energije svom partneru, čovjeku s kojim igra ili timu, ako nas je više na sceni. Stvarno je uvijek bio jedna dobra duša, ono plemenito navijanje da ti budeš što bolji, jer definicija glume jeste jedan sa drugim činimo zajedno i oplemenjujemo zajedno. On je imao prirodni Božiji dar za takvo nešto, te bi onda uključio tebe, pa onda ni ti ne možeš biti neprirodan i vještački kada pored sebe imaš Harisa koji je sav živ, 100 posto prisutan, zaboraviš da je tu i kamera i da su oko tebe ljudi, jednostavno, živiš taj trenutak kao da smo odsječeni od svijeta. Tako da je to zaista bilo predivno iskustvo i zaista nas je i mlad napustio. Živimo u jednom brzom vremenu u kojem podrazumijevamo da su neki ljudi uvijek tu i onda se sjetiš da u dvije godine, nema više iz te generacije Saše Petrovića, Mirsada Tuke, Dragana Jovičića i ljudi koji su obilježili moje djetinjstvo i koji su bili moji glumački uzori, pa kasnije i ljudi sa kojima sam dijelio platno i stvarno nekako obuzme jeza, iako smo svi prolazni i znamo da se moramo spremati za taj trenutak, opet ti nije svejedno i teško ti padne", zaključio je u razgovoru za Source.ba portal Adnan Hasković.

Novinar: Ajdin Balićevac