-Tada će krenuti svim snagama na Apelaciono Vijeće koje bi trebalo da potvrdi prvostepenu odluku, kakva god ona bila. Prema svim informacijama kojim raspolažem, Dodik će biti osuđen i presuđen, ali je njegovo pravo da pokuša to da spriječi.

I prije izbora u SAD-u, bio je vema primjetan povećan pritisak Dodika na Sud BiH - svako novo ročište podrazumijevalo bi i sve veći broj onih koji su, ogromna većina, prisiljeni da dođu i podrže Autokratu.

Taj broj onih koji ga “pod moranje” podržavaju teško da će se smanjivati pred Sudom BiH kada se odvijaju ročišta, jer je Dodik naložio da se “podrška maksimalizuje”.

Objektivno, Sud BiH, u ovom trenutku, mnogo je veći problem za Dodika od svih sankcija SAD-a, jer može okončati njegovu političku karijeru izricanjem mjere zabrane političkog djelovanja.

Zato on svoj “trampizam” pokušava načiniti gigantskim i njime pritisnuti ovu pravosudnu instituciju. Dodik će tu bitku voditi nemilosrdno i ne pitajući za cijenu koju može platiti RS, koju, kao i narod u njoj, doživljava samo kao potrošni resurs.

Drugi Krak Dodikove Velike Ofanzive usmjeren je na ponižavanje i rastakanje stranaka Režima, kao i uklanjanje njihovih lidera. Upravo melje DEMOS i to vrlo vrlo uspješno; Od te stranke malo šta će ostati, kada Dodik završi sa njima. 

Već je “Ujedinjenu Srpsku” doveo na ivicu cenzusa, ranije je poništio DNS, a sljedeća stranka koja će se naći na udaru je, izvan svake razumne sumnje, NPS Darka Banjca, kao i sam Banjac, jer se drznuo isturiti protivkandidata SNSD-u u Kozarskoj Dubici.

Za kraj satiranja koalicionih partnera Dodik je ostavio Petra Đokića i njegov SP, da sa njima “zasladi”.

Nije osveta ono što pokreće Dodika u razarajućem pohodu na stranke iz Režimske koalicije; Osveta je samo povod, a stvarni uzrok je da Dodik želi da sruši svaku mogućnost preslagivanja većine u Narodnoj skupštini u slučaju zabrane političkog djelovanja.

Činjenica da se niko javno ne buni, iz bilo koje od stranaka koje Dodik brutalno rastura na proste faktore, pokazuje dubinu korupcije u kojoj se čelnici i poslanici, kao i visoki funkcioneri, tih partija nalaze, ali oslikava i činjenicu da ih Dodik sve “ima u šaci” upravo po tom osnovu.

Dodikovo razaranje tih stranaka i njihovo ćutanje je MR jada i čemera koji čini Režim.

Dodikov dugoročni plan je jasan - ukoliko mu pođe za rukom da pobijedi Sud BiH, ići će na apsolutnu većinu u parlamentu na narednim opštim izborima - da SNSD ima 42 poslanika. Zaista, ukoliko bi se stvari ovako razvile više mu ništa ne bi stajalo na putu da to i ostvari.

No, prije toga treba istaći da Dodikova Velika Ofanziva ima za cilj dalje povijanje naroda u RS zbog činjenice da je ovaj bh. entitet bez para, da se ne plaća gotovo ništa, sem penzija i suvih plata, koje su, u najvećoj mjeri, nedovoljne za preživljavanje.

Dodik mora po svaku cijenu izbjeći socijalne nemire, spriječiti ih svim sredstvima, jer bi to bio njegov kraj i bez Suda BiH. 

Otud i njegov “iznenadni angažman” na rješavanju problema u JP “Šume RS”; Iako je sve što je učinjeno u vezi tog JP tek bižuterija i bižuterija će i ostati, Dodik je odigrao tu kartu kako bi “pokazao” da se nešto čini protiv lošeg poslovanja, kao posljedice teških kriminalnih radnji u tom sektoru, što je notorna neistina.

Ne samo da se ne čini, već se ne može ni učiniti, jer su JP “Šume RS” propala firma, bez mogućnosti oporavka pod ovom vlašću. U istom košu su i druga brojna Javna preduzeća, Zdravstvo, Obrazovanje…

Bez obzira na svu besparicu, nemaštinu, javno propadanje, Dodik je, Velikom Ofanzivom, najagresivnijom u proteklih nekoliko godina, uspio nametnuti svoju lažnu agendu kao jednu od glavnih tema u svakoj kući, piše, između ostalog, Vasković.