Biti drugačiji na Balkanu: "Čim te vide u kolicima odmah te smatraju inferiornijim, ružne stvari doživljavam samo na društvenim mrežama" "
Biti “drugačiji” na Balkanu često znači suočavanje sa nizom izazova i predrasuda. Ova regija koja je bogata raznolikostima, nažalost, još uvijek se bori sa duboko ukorijenjenim stereotipima i diskriminacijom prema osobama koje se “razlikuju” od drugih.
Nermin Kožo, 38-godišnjak iz Sarajeva, živi u invalidskim kolicima od svoje treće godine nakon što ga je udario automobil. Uprkos izazovima s kojima se suočava, Nermin se trudi živjeti ispunjen i aktivan život, ali predrasude koje su duboko ukorijenjene na Balkanu često mu otežavaju svakodnevnicu.
"Kada je čovjek mlađi, ne shvata te stvari toliko, a i djeca te prihvate takvog kakav jesi. Kada sam tek krenuo u osnovnu školu, što je bilo u ratu, tada je bilo okej. Na početku je svima bilo neobično zašto ne hodam, kasnije su me prihvatili i sve je bilo okej. Predrasude dolaze kasnije u životu, kad ja počinjem malo više primjećivati ljude i njihove predrasude. To je sve krenulo od srednje škole, kada su počeli izlasci i druženja. Tačno se moglo primijetiti na svakom koraku", kazao je Nermin na početku razgovora za naš portal.
Nermin kaže kako nikada nije imao priliku da bude zaposlen jer je proglašen radno nesposobnim zbog toga što je 100% invalid.
"Nikada nisam bio zaposlen jer sam proglašen radno nesposobnim zbog toga što sam 100% invalid. Imam tri šipke i dvadeset šarafa u leđima, jer mi se kičma krivila zbog dizanja tegova u mlađim danima, jer sam želio raditi na sebi i nešto postići. Na kraju sam i uspio nešto postići, samo što sam dizao tu težinu i kičma se iskrivila pa je nisam mogao ispraviti bez operacije. Imao sam ukupno devet operacija, a prije pet godina su mi ugradili te šipke i šarafe da to drže i sada je to sve okej. Naravno, ja sada nisam skroz prav kao što trebam biti, ali ipak je dobro koliko je moguće. Ta operacija je trajala oko osam sati i poslije toga sam imao šest mjeseci oporavka", govori nam Nermin.
Nerminova životna želja je otići u neku drugu sredinu, gdje bi mogao živjeti svoj život normalno i bez predrasuda. Kako kaže volio bi da živi u sredini gdje se svi međusobno popštuju I gdje sus vi jednaki.
"Van BiH bio sam samo tokom odmora na more. Životna mi je želja da odem negdje u drugu sredinu, baš zbog tih predrasuda. Jer, ovo je Balkan i čim te vide u kolicima i čim vide da si drugačiji od njih, odmah te smatraju inferiornijim i pojavljuju se mnoge predrasude. Ali ja sam to nekako krož život filtrirao. Bilo je situacija kada društvo želi ići negdje gdje ima stepenica, pa razmišljaju da li će mene zvati. Da li im je neugodno da ja budem s njima, bilo je svega. Životna mi je želja otići u neku skroz drugu sredinu, recimo Kubu ili Japan. Nekako vidim da ljudi u Japanu imaju poštovanje prema drugima. Volio bih da živim u sredini gdje se svi poštuju i gdje su svi jednaki. Ali, nažalost, ja sam ovdje na brdovitom Balkanu gdje je užasno što se tiče predrasuda."
Na društvenim mrežama prikazuje svoju svakodnevnicu
Nermin je aktivan na društvenim mrežama posebno na tiktoku, tamo pokušava prikazati kako uziva u svom zivotu I da se njegova svakodnevnica ne razlikuje puno od svih ostalih. Nermin se nada da će tako uspjeti razbiti predrasude o osobama u kolicima, ali svakodnevno nailazi na negativne komentare.
"Što se tiče društvenih mreža, meni uživo niko nikada nije rekao nešto ružno kao što pišu na društvenim mrežama. Ljudi iza lažnih profila nađu neku slobodu i pišu mi: "Invalidu nesposobni, skupljaš pratioce preko kolica, jadan si." Znači, samo te ružne stvari doživljavam preko interneta. Uživo je potpuno normalno ili sam u društvu nekog ko me prihvata ovakvim kakav jesam ili provodim vrijeme sam. Ljudi imaju veću slobodu na internetu iako sam ja pokušavao objasniti ljudima na internetu i približiti im svoju situaciju. Na primjer, kako vozim auto, ljudima je to bilo neobično jer sam nepokretan. Postavljaju toliko banalna pitanja kako radim neke osnovne stvari u životu. Želim da me ljudi pitaju ozbiljna životna pitanja, a ne kako idem na WC. To je naš Balkan. Mislim da bih bio bolje prihvaćen u nekoj drugoj sredini i da bih imao puno veću podršku kada bih na ovaj način prikazivao svoj život preko društvenih mreža. Ovdje ljudi odmah pišu komentare kako ja želim da zaradim preko kolica. Nikada nisam zaradio ni marku na internetu niti to želim. Samo želim prikazati ljudima i budućim generacijama, koji će nažalost neki biti u kolicima, i pokušati im malo olakšati, ali teško to ide", ističe Nermin.
Nermin nam kaže da je imao tri ozbiljne veze koje su bile blizu toga da se krunišu brakom, ali su se sve završile zbog pritiska roditelja tih djevojaka.
"Trebao sam se do sada u životu tri puta ženiti i imao sam tri puta ozbiljne veze koje su došle do braka. Sva tri puta se desilo da roditelji tih djevojaka ne žele i vrše pritisak na svoje kćerke da se ne udaju za mene. Izgovori su bili da sam ja u kolicima, da će se morati brinuti za mene cijeli život, itd. Onda sam shvatio da tu nema sreće i da neću tragati za tim da se oženim. Vidio sam da kada veza postane ozbiljna, odmah se uključi porodica sa pričom da će se morati brinuti o meni, iako sam možda i sposobniji od te djevojke. To tako biva i samo se vrti u krug", kaže Nermin.
Nermin, kako kaže, živi svoj život punim plućima, vozeći auto, izlazeći i družeći se.
"Shvatio sam koje su stvari ovdje prihvaćene, a koje nisu, i pokušavam se uklopiti u sve to. Naravno, mene to u suštini boli i nisam zadovoljan sa okolinom i odnosom ljudi ne samo prema meni nego prema svim osobama u kolicima. Nije da sebe hvalim, ali ako se usporedim sa nekim drugim ljudima u kolicima, živim 200 na sat. Vozim auto, izlazim, imam djevojke i sve to bude super. Dok se neki drugi ljudi zatvore baš zbog toga što ih bole te predrasude. I mene to često zaboli, ali većinom gledam da to otjeram od sebe i nastavim sa svojim životom. Moji roditelji su govorili kako ja izlazim puno, sigurno se drogiram ili pijem. Nikada se nisam drogirao, a ne pijem već 16 godina. Kada sam pio, to je bilo isključivo radi društva kako bih se uklopio. Onda sam shvatio da se ne trebam nikome dokazivati. Ko želi biti kraj mene, neka bude. Ko ne želi, sretan mu put", zaključio je Kožo u razgovoru za Source.
Nerminov optimizam i borbeni duh trebalo bi da služe kao inspiracija mnogima, a njegova iskustva nam otkrivaju koliko je još posla pred nama kako bi se predrasude na Balkanu smanjile i stvorilo društvo koje poštuje i prihvata sve ljude, bez obzira na njihove različitosti.
(Aldin Barimac)