Nakon što su agresorske jedinice, sastavljene od srpske policije, JNA i paravojnih formacija SDS-a, od 9. do 20. maja 1992, etnički očistile centar Hadžića i naselje Musići, a sve vojno sposobno stanovništvo pozatvarale u više logora i kazamata u Hadžićima, na Ilidži, Kuli i u Lukavici, a dobar dio pobili, te nakon što su 21. juna 1992. do temelja porušili Griviće i većim dijelom i Vrančiće, na red su došli i Donji Hadžići.

Stanovništvo Donjih Hadžića koje se od otpočinjanja oružane agresije nije uspjelo izvući prema Igmanu i slobodnoj teritoriji bilo je  napadnuto 30. juna 1992. godine.

Nakon završetka rata u ovoj mjesnoj zajednici podignuto je spomen-obilježje ubijenim građanima. Na spomen-ploči upisana su imena 68 žrtava srbo-četničkog agresora. Još nisu pronađene grobnice, ni kosti 41 Bošnjaka ovog naselja.

Među 68 ubijenih i poginulih mještana Donjih Hadžića je i šest iz porodice Čiko i to Adnan, Jasmin, Ramiz, Emir, Munib i Salem. Ovih šest stanovnika Donjih Hadžića četnici su zvjerski likvidirali u Lokvicama na brdu Igman.

U 2024. godini još uvijek se traga za 73 osobe bošnjačke nacionalnosti sa područja općine Hadžići starosti od 19 do 70 godina. Hadžići su u toku rata protiv Bosne bili pod kontrolom tzv. Vojske republike Srpske. U tom vremenu odveli su i ubili oko 250 osoba. Najviše Bošnjaka u Hadžićima nestalo je krajem maja 1992. godine. Porodice ne gube nadu da će posmrtni ostaci njihovih najmilijih biti pronađeni i dostojno ukopani. Bolna je činjenica da napori Tužilaštva i Suda BiH još nedaju očekivane rezultate